Četverogodišnja Ana ima dva oca, djevojčica živi u obitelji istospolnih roditelja s djecom; njezin vršnjak Roko ima, pak, dvije mame, to je njegova obitelj.
I iako ima djece koja rastu u takvim obiteljima u Hrvatskoj, u nas do sada nije bilo nijedne slikovnice koja bi govorila o njima i njihovu svakodnevnom životu. Ovih dana izlazi iz tiska “Moja dugina obitelj”, slikovnica u kojoj pratimo kako, nalik na ostale njihove vršnjake, žive spomenuti likovi iz priče, Ana i Roko.
– Naša slikovnica zapravo i nije mnogo drugačija od ostalih slikovnica za djecu predškolskog uzrasta, nije riječ o nekoj revoluciji. Obrađuje teme poput godišnjih doba, omiljene hrane, prijateljstva… Jedina je razlika to što su u ovoj priči roditelji dvojica tata ili dvije mame. Time smo htjeli poručiti da dugine obitelji, kako se često nazivaju obitelji istospolnih roditelja s djecom, nisu mnogo drugačije od bilo koje druge obitelji – kaže Ivo Šegota, autor teksta.
Ideju za spomenutu slikovnicu dobili su proučavajući kakve sve slikovnice o različitim vrstama obitelji postoje u Hrvatskoj, što je sve u tom smislu kao informacija ponuđeno ovdašnjoj djeci, a što djeci u nekim stranim zemljama, ponajprije u EU-u i SAD-u.
Besana noć
– Mnoge države danas imaju bračnu jednakost i visoku razinu pravne zaštite obiteljskog života istospolnih parova s djecom. Budući da takve slikovnice, koja bi obradila samo temu duginih obitelji, nema u Hrvatskoj, dali smo si zadatak to promijeniti – nastavlja Šegota.
Prvi tekst za spomenutu slikovnicu napisao je u dahu, jedne besane noći.
– Sve je bilo gotovo u desetak minuta, riječi i rečenice same su mi dolazile – prisjeća se.
Udruga Dugine obitelji osnovana je u proljeće 2017. godine.
– Otada naša grupa iz godine u godinu raste, a donošenje Zakona o životnom partnerstvu 2014. godine naglo je povećalo i našu vidljivost i broj osoba koje su nam se počele javljati iz cijele Hrvatske, ne samo iz Zagreba; uglavnom su to roditelji u istospolnim vezama koji žele sklopiti životno partnerstvo kako bi, prvi put, pravno regulirali svoj obiteljski život, i osobe koje su već dugo zajedno, a donošenjem zakona počele su razmišljati i o roditeljstvu.
Trudimo se pomoći savjetima i podrškom, do sada se najboljom praksom pokazalo da spojimo osobe koje su u sličnim životnim situacijama kako bi međusobno podijelile informacije.
Primjerice, kada nam se javi lezbijski par koji razmišlja o roditeljstvu, spojimo ga s drugim parom koji ima informacije iz prve ruke o, primjerice, metodama potpomognute oplodnje dostupne lezbijkama u Hrvatskoj. Iz takve razmjene informacija često se razvijaju nova prijateljstva i širi se naša grupa podržavatelja – objašnjava koordinator udruge Daniel Martinović.
Dugine obitelji organiziraju i grupe psihološke podrške, aktivnosti za njihovu djecu, tematska druženja na kojima obrađujemo različite teme o roditeljstvu, prikazivanje filmova…
Na više jezika
Slikovnica je, kaže Šegota, prvenstveno namijenjena našim duginim obiteljima i njihovoj djeci, kojima ona pruža mogućnost identifikacije. Besplatna je i bit će dostupna za preuzimanje na internet stranicama Udruge nakon 18. siječnja.
– Dok god budemo imali dostupnih primjeraka, rado ćemo je poslati svim osobama koje pokažu interes za njom. Već smo dobili upite više privatnih osoba, neki od njih su i odgojitelji, nastavnici, žele svoj primjerak slikovnice, drago nam je vidjeti da se prepoznaje vrijednost slikovnice u širenju razumijevanja, tolerancije, poštovanja i uključivosti – kažu.
Prvo izdanje bit će tiskano u 500 primjeraka.
– Pripremili smo i digitalna izdanja slikovnice, uz hrvatski i na drugim jezicima, na engleskom, njemačkom, talijanskom, francuskom…, koja će također biti dostupna na našim stranicama – ističe Šegota.
Projekt izrade slikovnice donacijom je poduprlo francusko veleposlanstvo u Hrvatskoj.
U Francuskoj je bračna jednakost izglasana 2013. godine i otada dugine obitelji imaju pravnu zaštitu i prepoznate su pred zakonom kao jednakovrijedne obiteljske zajednice.
Mali baby boom
Dugine obitelji okupljaju 80-ak osoba, većinom iz Zagreba, a u posljednjih nekoliko godina, nakon donošenja Zakona o životnom partnerstvu, bilježe, kažu, pravi mali baby boom. Uzrast djece u duginim obiteljima u Hrvatskoj kreće se od novorođenčadi do danas već odraslih ljudi koji su završili fakultet.
– Nama se djeca jako rijetko mogu ‘dogoditi’ – naša djeca često su rezultat dugotrajnog planiranja, velike želje za ostvarivanjem roditeljstva i napora da do njega dođe – kaže Martinović.
Riječ psihologa
Istraživanja pokazuju da se u razvijenim društvima broj istospolnih zajednica s djecom neprestano povećava. Rezultati velikog broja međunarodnih istraživanja vrlo su konzistentni i jasni: učinkovitost roditeljstva nije povezana s roditeljskom seksualnom orijentacijom – ističe psihologinja Maja Tadić Vujić, koja je s grupom psihologa provela istraživanje “Ja nisam gej mama, ja sam mama – Roditeljstvo LGB osoba u Hrvatskoj”, prvo takvo u Hrvatskoj.
Podaci su prikupljani 2014. i 2015. godine. Intervjuirani su roditelji LGB seksualne orijentacije, njihova djeca i partneri, kao i osobe LGB seksualne orijentacije, koji bi željeli postati roditelji.
Sudionici istraživanja svjedočili su da je optimalan razvoj djece i mladih pod daleko većim utjecajem kvalitete obiteljskih odnosa i procesa, nego pod utjecajem samog oblika obitelji.
Djeca i mladi tvrde kako su dobro prilagođeni u školi ili na fakultetu, odnosno da su bili dobro prilagođeni dok su išli u školu, što potvrđuju i njihovi roditelji.
Djeca i mladi iz našeg istraživanja ne navode želju da im majka bude heteroseksualne orijentacije. Dapače, ističu želju da uža i šira obitelj u većoj mjeri prihvati majčinu seksualnu orijentaciju, kao i da ona sama u većoj mjeri prihvati vlastitu seksualnu orijentaciju.
Većina djece i mladih smatraju kako imaju dobre odnose s vršnjacima/kinjama. Navode da imaju dva/dvije ili više bliskih prijatelja/ica te na vrlo pozitivan i topao način pričaju o njima. Prema njihovim procjenama, s prijateljima/cama se nalaze tri ili više puta tjedno provodeći vrijeme u razgovoru ili različitim aktivnostima, koje su im od zajedničkog interesa.
Djeca i mladi opisuju mnoge interese i hobije izvan škole/fakulteta unutar kojih su dominirali oni usmjereni prema različitim oblicima umjetničkog izražavanja – ples, glazba, kazalište i film.
Kao i među heteroseksualnim osobama, dominantna motivacija za roditeljstvom LGB osoba je intrinzična, odnosno održava želju za brigom o djeci, očekivanje sreće i osobnog ispunjenja, privrženost, čak i kada je riječ o neplaniranoj trudnoći.
LGB osobe koje planiraju postati roditelji – svoju želju za roditeljstvom ne dovode u pitanje zbog svoje seksualne orijentacije. Unatoč nizu problema vezanih uz sam postupak postajanja roditeljem, koji su za ovaj dio populacije znatno složeniji (osobito kada je riječ o muškim osobama), te potencijalnim negativnim reakcijama uže i šire okoline, većina sudionika/ca je optimistična i smatra kako će ipak premostiti poteškoće te postati roditelji.
Kako se odobravaju slikovnice za vrtiće i škole?
Osjetljive sadržaje bira vijeće od sedam stručnjaka
Prva slikovnica za istospolne obitelji “Moja dugina obitelj” još nije ni tiskana, a već je podigla buru u javnosti. Ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak za Jutarnji je odgovorila na zabrinute prozivke oko sporne slikovnice. Na upit hoće li dopustiti autonomiju školama i vrtićima u nabavci ove slikovnice, ministrica Divjak kaže kako se nema namjeru miješati.
– Udruga Dugine obitelji javno je istaknula kako neće samoinicijativno slati slikovnice u vrtiće i škole, već da će slikovnica biti dostupna svima koji je žele nabaviti, tako da se nemam namjeru miješati u osobne odluke roditelja i njihove djece – kaže ministrica.
Svoje negodovanje oko mogućeg ulaska slikovnice u vrtiće i škole među prvima je izrazila konzervativna udruga Vigilare, između ostaloga poznata po agitiranju za zabranu istospolnih brakova, što je i učinjeno referendumom 2013. godine.
Uputili su ministrici otvoreno pismo u kojemu ističu kako je riječ o “akciji iza koje se krije jasna političko-ideološka agenda”, a upitali su je hoće li dozvoliti ulazak ove sporne literature u hrvatske vrtiće i škole te smatra li da se u odgojno-obrazovnim ustanovama smije distribuirati literatura koja nema odobrenje stručnih tijela. Zanima ih hoće li ravnatelji moći odbiti donaciju te hoće li ih ministarstvo podržati u, kako navode, potencijalnim tužbama za „diskriminaciju“. Zanima ih i hoće li roditelji imati pravo glasa, a u pismu na kraju predlažu da i udruga Vigilare, po uzoru na udrugu Dugine obitelji, donira vrtićima i školama odgojno-obrazovne sadržaje.
Kakav je točno proces uvođenja slikovnice u vrtić, provjerili smo s ravnateljicom zagrebačkog Dječjeg vrtića Bajka Vesnom Hrvoj.
– Odgojitelji su kroz studij osposobljeni za prepoznavanje slikovnice po kategorizaciji dobi, a također rade tjedne i tromjesečne planove rada zajedno s članovima stručnog tima u koje uključuju slikovnice ovisno o poruci koju šaljem, a koja treba biti sukladna s time što se djecu želi podučiti u tom periodu. Vrtić za razliku od škola, kojima ministarstvo definira popis lektirnih naslova, nema striktno definiran popis naslova, već se oslanja na stručnost odgojitelja – rekla je ravnateljica Hrvoj.
– Vrtić službeno bira i kupuje slikovnice, ali ima slučajeva kada ih, primjerice, roditelji doniraju pa se one pregledaju i dodijele odgojnoj skupini kojoj su prikladne – izjavila je Hrvoj i dodala da se slikovnice jednom ili dvaput godišnje nabavljaju preko Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport.
– Kada se radi o osjetljivijim temama, potrebno je određeno savjetovanje jer se teme koje utječu na socijalno-emocionalni razvoj djeteta moraju stručnije pripremiti. Treba se procijeniti kakav je sastav grupe, background i na temelju toga odrediti najbolji pristup – objašnjava ravnateljica.
Kaže da tako pristupa temi kako nastaje dijete. Djeca već s četiri godine počinju uočavati razlike po spolovima, pa im odgojitelji kroz prikladne slikovnice pruže zadovoljavajući odgovor na njihovu prirodnu znatiželju. Ravnateljica objašnjava da se djeci ne “prodaju” priče o rodi, već im se daju istiniti odgovori prilagođeni dobi.
– Nepisano je pravilo struke da se odgojitelji ne bave takvim temama na svoju ruku, bez konzultacija sa stručnim timom – dodaje Hrvoj i ističe stručni tim kojeg vodi ravnateljica čine pedagog, psiholog, defektolog, logoped, zdravstvena voditeljica, odnosno medicinska sestra.
– Kada se obrađuju teme koje utječu na socijalno-emocionalni razvoj djeteta, poput spolnog odgoja, u pravilu se ne mora pitati roditelje. Iako, naravno, roditelje se kontaktira ako postoje indikacije da u obitelji postoje specifičnosti s kojima je stručni tim upoznat jer se s roditeljima pri upisu u vrtić radi ulazni intervju u kojemu se doznaju sve specifičnosti i potrebe djeteta i obitelji – rekla je ravnateljica i dodala da se roditelji o planovima i najavama tema obaviještavaju i u roditeljskom kutiću, iako to nije obavezno.
Izvor (fotografija i tekst): https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/prva-slikovnica-za-istospolne-obitelji-jos-nije-ni-tiskana-a-vec-je-zele-zaustaviti-ministrica-kaze-necemo-se-mijesati-u-odluke-roditelja-i-djece-6908706