20 posto mladih LGBTIQ+ osoba doživjelo je verbalno nasilje od strane nastavnog i stručnog osoblja u srednjoj školi. Njih 77 posto ne zna kome mogu prijaviti nasilje kada ga dožive, dok se više od 50 posto mladih u srednjoj školi barem jednom susrelo sa spominjanjem LGBTIQ+ tema u negativnom kontekstu.
U nastavnim materijalima prisutni su mnogi primjeri heteronormativnoga pristupa adolescentskoj seksualnosti uz poneke transfobične tvrdnje. Tema interspolnosti u potpunosti je neprisutna u prirodnim predmetima, i generalno nedostaje prikaz LGBTIQ identiteta na životan način.
To su samo neki od podataka predstavljenih na okruglom stolu na temu suzbijanja homofobije, bifobije i transfobije u obrazovanju, kojeg su organizirale udruge Dugine obitelji iz Zagreba i LORI iz Rijeke, koji se održao 16. ožujka u prostoru Urania u Zagrebu.
Okrugli stol započeo je predstavljanjem istraživanja o iskustvima mladih LGBTIQ osoba u obrazovanju, kojeg je provela istraživačica dr. sc. Marinom Štambuk u suradnji s udrugama organizatoricama okruglog stola. Istraživanje je provedeno na gotovo 400 učenika i učenica, a obuhvatilo je odgovore iz cijele Hrvatske kroz kvantitativno istraživanje i tri fokus grupe – u Zagrebu, Rijeci i Splitu.
Na podatke su se nadovezali stručnjak Amir Hodžić koji je u suradnji s Udrugom LORi analizirao predmetne kurikulume, kurikulume međupredmetnih tema i nastavnih materijala na temu pojavnosti LGBTIQ+ sadržaja (u pozitivnom ili negativnom kontekstu), dr.sc. Nikola Baketa iz Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu koji je govorio o rezultatima istraživanja političke pismenosti mladih, točnije njihovih stavova o LGBTIQ+ osobama, školska psihologinja Marija Roth Jelisavčić iz X. gimnazije u Zagrebu koja je predstavila primjere dobre prakse u njihovoj školi, te Luka Juroš, pročelnik Gradskog ureda za obrazovanje, sport i mlade, koji je predstavio perspektivu Grada Zagreba i izrazio podršku organizacijama organizatoricama okruglog stola..
– Ono što je iz istraživanja najviše zabrinjavajuće je to da mlade LGBTIQ osobe ne znaju kome mogu prijaviti nasilje kada im se ono dogodi ili kada su mu svjedočili. Jako mali broj mladih znao je kome bi se moglo obratiti u takvim situacijama, međutim, to najčešće nisu neki uspostavljeni kanali prijave, već su naveli ljude poput nastavnika određenih predmeta, školsku psihologiju ili pedagoge.
S obzirom na tako mali postotak, možemo to interpretirati da su to zapravo te neke ‘friendly’ osobe kojima se oni nisu javili zbog njihove funkcije, već su to prije ljudi koje su oni tijekom svog školovanja prepoznali kao sigurnima pa je onda slučajno ta osoba još i na nekoj funkciji – kaže istraživačica Marina Štambuk.
Antonija Stojanović, voditeljica programa udruge LORI koja od 2012. godine provodi program ‘Suzbijanje homofobije, bifobije i transfobije u sustavu obrazovanja’ u srednjim školama u Rijeci i Opatiji, navodi kako je jako važno educirati nastavnike i stručno osoblje u školama, jer se mladi LGBTIQ+ učenici najčešće nemaju kome obratiti za pomoć.
– Ako neko dijete trpi nasilje zbog svoje boje kože, vjeroispovijesti, nacionalnosti,.. najčešće može doći doma i reći roditeljima da trpi nasilje. Ali jako su male šanse da će LGBTIQ+ dijete moći doći doma i moći podijeliti da trpi nasilje zbog svoje seksualnosti ili rodnog izražavanja. I to je jedna specifičnost s kojom se LGBTIQ+ mladi susreću, a to je nemogućnost da se obrate niti nekome u školama niti doma te se najčešće s time nose sami. I zbog toga imamo želju educirati ne samo nastavno i stručno osoblje, nego i druge mlade općenito koji ne znaju s čime se nose njihove kolegice i kolege – kaže Stojanović.
Svega 4% LGBTIQ+ mladih je otvoreno po pitanju svoje spolne orijentacije ili rodnog identiteta dok su u srednjoj školi, te čak niti njihove vršnjakinje i vršnjaci ne znaju s kojom diskriminacijom i specifičnim problemima se LGBTIQ+ mladi susreću.
Analiza nastavnih materijala pokazala je kako u njima nema nikakvih životnih iskustava i prikaza identiteta mladih LGBTIQ+ osoba, koji bi bili vezani uz teme adolescentskog razvoja. Terminologija koja se odnosi na kategorije spola, roda i seksualnosti često je neispravna, u nekim instancama i diskriminirajuća, dok su u nekim udžbenicima psihologije prisutni i transfobični sadržaji.
– Iako se naša udruga primarno bavi temom roditeljstva LGBTIQ osoba, vidimo kako nam se sve više i više javljaju odgojno-obrazovni djelatnici kojima je potrebna podrška. Mlade LGBTIQ+ osobe češće govore o svojem identitetu psihologinjama i pedagoginjama u školi, nego svojim roditeljima ili prijateljima, što je isto zabrinjavajuće – kaže Daniel Martinović, predsjednik udruge Dugine obitelji i moderator okruglog stola.
– Također, naše članice i članovi koji su LGBTIQ roditelji zabrinuti su za svoju djecu u vrtićima i školama, hoće li se o njihovim obiteljima govoriti na uključiv i pozitivan način, ili će i tu biti prisutna diskriminacija. Ono što smo htjele postići s ovim okruglim stolom je otvoriti dijalog prema školama i institucijama kako je potreban zajednički rad na suzbijanju homo, bi i transfobije u obrazovanju, i pokazati kako i Dugine obitelji i Lori žele biti partnerske organizacije u tom procesu. Pozitivnih pomaka ima, ali pred nama je još puno posla – dodaje Martinović.
Neke od pozitivnih praksi i podataka spomenuti su i na okruglom stolu.
Amir Hodžić spomenuo je kako su najobuhvatniji i najpozitivniji primjeri prikaza LGBTIQ+ tema u novijim izdanjima udžbenika etike, i to tijekom sva četiri razreda srednje škole i u mnogim kontekstima; tako se spominju seksualna orijentacija, coming-out, nasilje, stigmatizacija, povijesna perspektiva, dekriminalizacija, zakonska (ne)ravnopravnost, govor mržnje, homofobija i heteroseksizam, društveni pokreti, predrasude, stereotipi, diskriminacija, ljudska prava, obiteljske zajednice te društvena (ne)jednakost i isključivost/uključivost.
– Pozitivno je to da učenice i učenici zapravo žele više. Žele da njihovi nastavnici idu na edukacije, žele da škola sudjeluje u manifestacijama koje uključuju LGBTIQ+ teme, žele neki oblik građanskog i zdravstvenog odgoja. Žele znanja za sebe i za svoje vršnjake i žele mjesta u svojoj zajednici gdje će se moći osjećati sigurno, a spremni su sudjelovati u kreiranju tih mjesta – kaže Štambuk.
Na pitanje što bi školske psihologinje i psiholozi mogli napraviti kako bi pružili adekvatnu podršku i kreirati sigurne prostore mladim LGBTIQ+ osobama, kaže:
– Vrijeme u srednjoj školi je za LGBTIQ+ učenike i učenice trenutak najveće ranjivosti, jer oni tada postaju svjesni svog identiteta, a istraživanja pokazuju da to neko vrijeme čuvaju, od dvije do četiri godine. I tu bi psiholozi trebali imati neka osnovna znanja o tome što znači proces coming outa za njih i pružiti im podršku. Nije prihvatljivo da tako mali broj učenika zna što bi s iskustvom nasilja te je na sustavu (i nama) da na tome radimo kako bi se taj postotak s vremenom promijenio – kaže.
Iz Udruge LoRi, također kažu da vide pozitivne pomake.
– U svakom segmentu u proteklih 10 godina je došlo do pozitivnih pomaka. To ne znači da je situacija mnogo bolja i da nema još mnogo bitnih stvari za napraviti, ali da postoje pozitivni pomaci, to je definitivno. Mnogo je više i nastavnika i nastavnica koji nam se javljaju iz svih dijelova Hrvatske kada imaju neku situaciju; recimo kada im se neko dijete outa da je gej ili trans u školi, nego što je to bio slučaj prije 10 godina jer žele pružiti podršku i onda se obraćaju nekome tko je stručniji, a to je pozitivno – kaže Stojanović.
Neki od zaključaka Okruglog stola jesu da je potrebno više razumijevanja intersekcionalnosti u području ljudskih prava i kako su LGBTIQ teme povezane sa širom paradigmom zaštite ljudskih prava, te kako su potrebne sustavne promjene u obrazovanju na svim razinama; uključujući i edukacije za odgojno-obrazovne djelatnike i djelatnice kako bi na adekvatan način mogle prezentirati ispravne i znanstveno utemeljene činjenice i informacije o LGBTIQ+ osobama, ali i pružiti podršku i siguran prostor LGBTIQ+ učenicima i učenicama.
– Društvo se mijenja, kao i potrebe mladih LGBTIQ+ osoba, te je važno da educiramo i podržavamo nastavno i stručno osoblje kako bi znalo kako adekvatno postupati u određenim situacijama te kreirati sigurne prostore, čega još uvijek drastično nedostaje. Prostora za rast još je mnogo i čeka nas još puno posla, ali malim koracima možemo napraviti promjenu – zaključile su organizatorice okruglog stola.
Okrugli stol je dio projekta „Podržimo uključivo obrazovanje – gradimo sigurnu budućnost“ kojeg provode Lezbijska organizacija Rijeka „LORI“ i partnerice Dugine obitelji i Norsensus Mediaforum (Norveška), u razdoblju od 1.1.2021. do 30.4.2023. godine. Projekt je podržan sa 129.600,00 € financijske podrške Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru EGP i Norveških grantova.