Priopćenje za javnost povodom izglasavanja novog Zakona o udomiteljstvu

Druženje duginih obitelji, 2016.

Ponižavajuće i poražavajuće je vidjeti rezultate jučerašnjeg glasanja o Zakonu o udomiteljstvu kojim je još jednom poručeno životnim partnerima i partnericama da su građani i građanke drugog reda, a pritom najbolji interes djeteta nije uzet u obzir. Kako bi izglasani Zakon bio još paradoksalniji, prema njemu gejevi i lezbijke u Republici Hrvatskoj mogu pristupiti procjeni za udomiteljstvo ukoliko nisu odlučili sklopiti životno partnerstvo, kao samci i samkinje, no ukoliko su odlučili javno pokazati svoju ljubav, hrabro izaći iz tišine i sklopiti životno partnerstvo pred institucijama naše države, poruka koju smo jučer dobili je da bolje da ipak ostanemo unutar svoja četiri zida. Dodatni paradoks je da biseksualne osobe mogu pristupiti procjeni za udomiteljstvo ukoliko su u vezi s osobom suprotnog spola, dok te iste osobe ne mogu ostvariti svoje zakonsko pravo ukoliko su u životnom partnerstvu s osobom istog spola.

Žalosne su tvrdnje pojedinih predstavnika vladajuće koalicije kako su pri izglasavanju Zakona uzeli u obzir najbolji interes djeteta. Djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi izravno su poručili da je bolje da ostanu u instituciji, nego da ih udomi istospolni par koji bi im pružio toplinu doma, ljubav, svakodnevnu podršku i sretnije djetinjstvo. Što je s djecom u domovima koja su LGBT osobe? Što je s djecom koju je npr. zlostavljao biološki otac i kojem bi lezbijski par mogao pružiti podršku i potporu? Svako dijete ima svoje individualne potrebe, i o tome tko je najbolji udomitelj za određeno dijete bi trebala odlučiti struka, educirani djelatnici u Centrima za socijalnu skrb, a ne političari koji opetovano koriste generalizacije i predrasude kako bi opravdali svoje homofobne stavove. Sam pristup procjeni za udomiteljstvo nikome ne garantira da će ta osoba ili par postati udomitelj, i mi smo cijelo vrijeme apelirali da se životnim partnerima pruži jednaka mogućnost pristupanja procjeni podobnosti za udomiteljstvo, nikakav povlašteni tretman ili posebna procedura – samo ravnopravnost! Centri za socijalnu skrb su i više nego sposobni procijeniti kapacitete pojedine potencijalne udomiteljske obitelji i individualne potrebe svakog djeteta. Zašto im političari ne vjeruju da će oni kao stručnjaci moći dobro odlučiti?

Ponadali smo se na trenutak da će tijekom zadnjih tjedana vladajuća koalicija pokazati razum, odlučnost i pravednost, ali ipak su prevladale predrasude, političke kalkulacije i netrpeljivost. Unatoč javnom apelu preko dvjesto hrvatskih znanstvenika i stručnjaka, većinom psihologa, socijalnih radnika i pedagoga, tijekom rasprave o Zakonu, još jednom je konačnu odluku donijela kukavička politika, koja se nije usudila ići u korak s preko 19 tisuća znanstvenih publikacija i istraživanja provedenih kako u svijetu tako i u Hrvatskoj, a koja su opetovano pokazala kako nema značajnih razlika u rezultatima odgoja djece koja odrastaju u obiteljima s homoseksualnim ili heteroseksualnim roditeljima i da je u najboljem interesu djece i roditelja, kao i društva u cijelosti, prihvatiti i priznati raznovrsnost postojećih obiteljskih zajednica i odnosa u Hrvatskoj. Kakva se poruka šalje postojećoj djeci koja danas u Hrvatskoj odrastaju sa istospolnim roditeljima? Dugine obitelji u Hrvatskoj već postoje, jesu li se političari ovih dana zapitali tijekom rasprava kako se osjećaju ta djeca i njihovi roditelji?

Čim budu za to ostvareni uvjeti, zatražit ćemo mišljenje Ustavnog suda i procjenu ustavnosti Zakona o udomiteljstvu. Smatramo da ovakav zakon jest diskriminirajući na više razina, budući da isključuje jednu cijelu društvenu skupinu iz mogućnosti pristupa postupku procjene podobnosti za udomiteljstvo, te nije u najboljem interesu djeteta jer se slijedom toga ne može procijeniti tko je uistinu najbolji udomitelj za određeno dijete. Iskreno se nadamo se da će se Zakon promijeniti čim prije kako bi stvarno pomogao najranjivijim skupinama u našem društvu.