Priopćenje za javnost povodom odluke Ustavnog suda o Zakonu o udomiteljstvu

Priopćenje za javnost udruge Dugine obitelji povodom odluke Ustavnog suda o Zakonu o udomiteljstvu

Početkom prosinca 2018. godine Hrvatski sabor izglasao je diskriminatorni Zakon o udomiteljstvu, koji je stupio na snagu 01.01.2019. godine i pod značenjem pojma „Udomiteljske obitelji“ izostavio je formalne i neformalne životni partnere i partnerice unatoč mnogobrojnim komentarima struke i građana tijekom javne rasprave.

U veljači 2019. godine udruga Dugine obitelji podnijela je Ustavnom sudu Republike Hrvatske prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s ustavom novog Zakona o udomiteljstvu. Smatrali smo da dio Zakona o udomiteljstvu vezan uz definiciju „udomiteljske obitelji“ nije samo neusklađen s Ustavom, nego s nizom postojećih zakona, kao i međunarodnih dokumenata koji su po svojoj pravnoj snazi iznad hrvatskih zakona.

Odluka Ustavnog suda objavljena u petak navodi da se Zakon o udomiteljstvu mora tumačiti tako da on uključuje životne partnere ravnopravno kao i ostale udomitelje, i da je to jedina ispravna interpretacija Zakona.

Odlukom se prepoznaje i sprječava u budućnosti diskriminacija životnih partnera i partnerica, te čini ono što političari već godinama u Hrvatskoj ne čine: pozitivan iskorak naprijed prema ravnopravnosti i jednakosti za sve građane i građanke Republike Hrvatske, neovisno o njihovoj seksualnoj orijentaciji ili rodnom identitetu.

LGBT zajednica ponovo se sama, ustrajno i zajedno, izborila za svoja prava. Naša hrabrost i inzistiranje na pravednijem društvu, nadamo se, može biti putokaz i za druge marginalizirane skupine u našem drustvu.

No nažalost, u javnom diskursu zadnjih par dana svjedočimo raznim manipulacijama i krivim tumačenjima kako odluke Ustavnog suda, tako i o predrasudama i dezinformacijama vezanih uz LGBTI osobe i dugine obitelji u Hrvatskoj.

Odluka Ustavnog suda, u kojoj od 13 sudaca i sutkinja samo dva izdvojena mišljenja su protiv ovakve odluke, jasno kaže da se životni partneri ne smiju diskriminirati pred zakonom. Ova odluka je važna jer još jednom potvrđuje zabranu diskriminacije na raznim razinama – i prema Ustavu Republike Hrvatske, i prema Zakonu o životnom partnerstvu koji eksplicitno navodi da životni partneri imaju jednaka postupovna prava i status u svim sudskim i upravnim postupcima kao i bračni drugovi.

Ova odluka u slučaju Zakona o udomiteljstvu znači da se životni partneri mogu prijaviti kako bi postali potencijalni udomitelji kao i svi drugi građani i građanke Republike Hrvatske i ne smiju biti odbijeni zbog toga što su vjenčani za osobu istog spola.

Centar za socijalnu skrb i dalje je taj koji vodi računa o potrebama djece, poput toga da se udomitelj odabire ponajprije iz kruga srodnika ili drugih osoba bliskih korisniku, u njegovom mjestu prebivališta kada je to moguće i na kraju krajeva da sve to bude u najboljem interesu djeteta.

Najbolji interes djeteta nije život u domu. Smatramo da je izrazito licemjerno govoriti djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi da je bolje da ostanu u instituciji, nego da ih udomi istospolni par koji bi im pružio toplinu doma, ljubav, svakodnevnu podršku i sretnije djetinjstvo.

Svako dijete ima svoje individualne potrebe, i o tome tko je najbolji udomitelj za određeno dijete bi trebala odlučiti struka, educirani djelatnici u Centrima za socijalnu skrb, a ne osobe koje opetovano koriste generalizacije i predrasude kako bi opravdale svoje homofobne stavove.

Znanstvena istraživanja unatrag više od 50 godina, preko 19 tisuća publikacija u cijelom svijetu, jednoznačno potvđuju da su istospolni parovi odlični roditelji i udomitelji, i da djeca odrasla u duginim obiteljima pokazuju pozitivne psihosocijalne ishode.

Korištenje “argumenta” kojeg čine tri ili četiri publikacije koje tvrde suprotno, koje su više puta pobijene u znanstvenim krugovima poražavajuće je za javni diskurs, manipulativno i na kraju krajeva nastavlja širenje laži i predrasuda o LGBTI osobama u našem društvu.

U našoj zemlji žive LGBTI osobe, neke od njih sklopile su životno partnerstvo, neke su u braku, neke od njih čine dugine obitelji od kojih mnoge imaju djecu. Izjavama kojima smo svjedočili zadnjih dana, da će djeca ukoliko budu udomljena od životnih partnera patiti zbog tradicionalne okoline nanosi se velika šteta djeci u našim postojećim obiteljima.

Izjavama da su otac i majka jedino ispravno okruženje za odgoj djeteta ponižavaju se sve jednoroditeljske obitelji, sve obitelji u kojima baka i djed odgajaju djecu, sve dugine obitelji koje normalno funkcioniraju u našem društvu već dugi niz godina.

S druge strane svjedočimo raznim slučajevima u kojima djeca završavaju u domovima baš zbog neadekvatne skrbi bioloških roditelja. Smatramo da je uistinu neoprostiva sramota za malu državu poput naše da imamo toliko napuštene djece koja svoje djetinjstvo provode u domu.

Apeliramo na širu javnost, političare i medije da kada govorimo kako o duginim obiteljima u Hrvatskoj, tako i o temi udomiteljstva ili posvajanja od strane životnih partnera imamo na umu i znanstvena istraživanja i sudsku praksu koja je konzistentna kako u Hrvatskoj, tako i u Europi. I nedavna presuda Upravnog suda u slučaju Kožić-Šegota, i razne presude Europskog suda za ljudska prava potvrđuju da ne smije biti diskriminacije parove zbog njihove seksualne orijentacije.

Uvijek će biti političara ili interesnih grupa koji će koristiti razne teme poput ove kako bi zastrašili javnost, što je u našem društvu u kojem nemamo ni građanski ni seksualni odgoj u školama dosta lako. No na svima leži odgovornost da ovaj svijet, ovu zemlju učinimo boljim mjestom za život, boljim mjestom za našu djecu, bez diskriminacije i nasilja, s puno prihvaćanja i podrške, bez obzira jesu li naša djeca biološka ili posvojena, bez obzira jesmo li roditelji ili udomitelji.

Dobrog roditelja ili skrbnika čini  briga i podrška koju on pruža djetetu, a ne njegova seksualna orijentacija ili rodni identitet.