Prenosimo odluku Centra za socijalnu skrb u Zagrebu u slučaju Ive Šegote i Mladena Kožića, donesenu nakon presude u istom tom slučaju.
ODLUKA: Odbacuje se zahtjev za davanje dozvole za udomljavanje, obitelji Ive Šegota i Mladena Kožića iz Zagreba.
OBRAZLOŽENJE
Ivo Šegota i Mladen Kožić podnijeli su ovome Centru za socijalnu skrb zahtjev radi davanja dozvole za obavljanje udomiteljstva.
Podnositelji navode kako se obraćaju zahtjevom za davanje dozvole za obavljanje udomiteljstva obitelji koju čine oni kao životni partneri. Zahtjevu prilažu dokumentaciju potrebnu za utvrđivanje činjenica iz članka 18. stavka 1.,4. i 5. Zakona o udomiteljstvu („Narodne novine“, br. 90/11. i 78/12.).
Utvrđeno je da je zahtjev nedopušten, te je doneseno rješenje o odbacivnaju zahtjeva zbog nedostatka zakonskih pretpostavki za pokretanje postupka, s danom 13.11.2017. godine.
Podnositelji putem punomoćnika odvjetničkog ureda izjavljuju žalbu na rješenje Centra za socijalnu skrb od dana 13.11.2017. godine.
Žalba zajedno sa predmetnim spisom otpremljena je na rješavanje drugostupanjskom tijelu, nadležnom Ministarstvu.
Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku dana 05.07.2018. godine donosi rješenje kojim odbija žalbu podnositelja kao neosnovanu.
Podnositelji putem punomoćnika pokreću upravni spor protiv gore navedenog rješenja.
Nadležni upravni sud u Zagrebu donosi presudu dana 19.12.2020. godine kojom u izreci poništava rješenje Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku i rješenje Centra za socijalnu skrb Zagreb, te se predmet vraća na ponovni postupak, prvostupanjskom tijelu, odnosno Centru za socijalnu skrb Zagreb. Presuda je u ovom centru zaprimljena dana 15.01.2020. godine.
Centar za socijalnu skrb Zagreb zahtjev podnositelja i nadalje smatra nedopuštenim.
U obrazloženju presude Upravnog suda navedeno je „kako je mišljenje suda da udomiteljsku obitelj mogu činiti i udomitelj i njegov životni partner“, ali odredbom čl. 2. toč. 2. i 3. Zakona o udomiteljstvu, („Narode novine“, br. 90/11. i 78/12.), propisano je da je udomiteljska obitelj – obitelj koja ima dozvolu za obavljanje udomiteljstva, a čine je udomitelj, njegov bračni ili izvanbračni drug i drugi srodnici s kojima udomitelj živi u zajedničkom kućanstvu, a da je udomitelj – predstavnik udomiteljske obitelji ili samac koji pruža usluge skrbi udomljenom korisniku, na čije ime se daje dozvola za obavljanje udomiteljstva i koji sklapa udomiteljski ugovor.
Odredbom članka 2. Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola („Narode novine“, broj 92/14.) propisano je da je životno partnerstvo zajednica obiteljskog života dviju osoba istog spola, sklopljena pred nadležnim tijelom u skladu s odredbama tog Zakona.
Dakle, iz navedenog je vidljivo kako u Zakonu o udomiteljstvu („Narodne novine“ br. 90/11. i 78/12.) udomitelj i njegov životni partner nisu određeni, odnosno Zakon ne poznaje i ne navodi termin životnog partnerstva, stoga ni ovo tijelo ne može donijeti rješenje koje se ne temelji na primjeni zakonskih odredbi, već se temelji na mišljenju suda.
Isto proizlazi iz čl. 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 47/09) gdje se navodi kako se upravnom stvari smatra svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje.
Zakon o socijalnoj skrbi u svojoj odredbi čl. 183. st. 2. propisuje kako uvjeti koje mora ispunjavati udomiteljska obitelj, način obavljanja i prestanak obavljanja udomiteljstva te druga pitanja povezana s udomiteljstvom, se uređuju posebnim zakonom.
Dakle za rješavanje predmetne upravne stvari primjenjuje se tada važeči Zakon o udomiteljstvu („Narodne novine“, br. 90/11. i 78/12.), sukladno odredbi čl. 59. st. 1. sadašnjeg važećeg Zakona o udomiteljstvu („Narodne novine“ br 115/18), koji svojedobno ponovno u svojoj odredbi čl. 9. toč. 2. i 3. ne prepoznaje i ne određuje udomitelja i njegovog životnog partnera.
Budući da iz zakonskih odredbi proizlazi sve gore navedeno, sukladno odredbi čl. 41. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku, valjalo je zahtjev odbaciti, iz obrazloženih razloga, jer upravno tijelo ne pronalazi zakonske pretpostavke za pokretanje postupka za izdavanje dozvole za obavljanje udomiteljstva.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku u roku od 15 dana, od dana primitka ovog rješenja.
Žalba se predaje neposredno ili putem pošte Centru za socijalnu skrb Zagreb, Zagreb, Eugena Kumičića 5, a može se izjaviti i na zapisnik.
Ovo rješenje kao i eventualno uložena žalba oslobođeni su upravne pristojbe temeljem čl. 9. st. 2. toč. 15. Zakona o upravnim pristojbama („Narodne novine“, br. 115/16).